preskoči na sadržaj

Osnovna škola Prečko Zagreb

 

 

     Povijesna grupa šestih razreda


 

 

Voditelj aktivnosti:

Ivana Muić, prof. povijesti i hrvatskog jezika i književnosti
 

Termin održavanja:

smjena 5./7. ujutro: petak, 17:30 - 19:05

Razredi:

6. razredi

 

Svrha nastave povijesti u osnovnoj školi jest omogućiti učenicima da na odabranim temama steknu znanja i vještine koje će im pomoći u razumijevanju suvremenog svijeta. Osnovni je cilj učenja povijesti razvijanje interesa za izučavanje prošlosti i zanimanja za sadašnjost, odnosno razvijanje povijesnog mišljenja.

Nastava povijesti strukturirana je kronološki.

Sastavnice su ovog predmeta: procesi, pojave i događaji koji objašnjavaju razvoj ljudskog društva i ljudskog djelovanja od prapovijesti do danas.

 

CILJEVI:

  • produbljivanje i proširivanje znanja
  • razvijanje povijesnog mišljenja
  • proučavanje povijesnih izvora
  • rad na povijesnim zemljovidima
  • izrađivanje prezentacija o temi po izboru
  • izrađivanje plakata na zadanu temu i temu po izboru
  • upoznavanje važnih institucija (HNK, muzeji, arhivi...)
  • gledanje i analiza dokumentarnih filmova

Zadaće nastave povijesti:

  • učenici uče o najvažnijim događajima, pojavama, procesima i značajnim obilježjima razdoblja i društava koja proučavaju, što uključuje gospodarstveni, društveni, kulturni i politički razvoj, svakodnevni život, ideje, vjerovanja i nazore ljudi u prošlosti.
  • učenici vježbaju snalaženje u vremenu i prostoru, usvajaju i ispravno rabe povijesno nazivlje u opisivanju prošlih razdoblja, događaja i procesa,
  • upoznaju različite načine prikazivanja i interpretiranja prošlosti (historiografija, filmovi, dokumentarne serije, povijesni romani, pjesme i sl.)
  • učenici pronalaze, upoznaju, raščlanjuju i vrednuju različite izvore informacija ( udžbenik, encikolpedija, muzej, internet...)
  • učenici upoznaju temeljne vrijednosti na kojima počiva suvremeno društvo, kritički razmišljaju o svijetu u kojem žive, pripremajući se tako za život
  • učenici razvijaju interese za povijet, ali i očuvanje kulturne baštine, razvijaju radne navike, stvaralaštvo i samopouzdanje te intelektualnu sposobnost i otvorenost ta cjeloživotno učenje.

 


Naši radovi:

Dan sjećanja na žrtvu Vukovara

Autor: Ivana Radačić, 18. 11. 2012.

Vrijeme je neumorno. Ono usprkos svojim godinama uvijek korača istim tempom; kao životni usud opominje naše pakosti, pecka sitne ljudske prljavštine, povremeno dođe neko čudno, teško vrijeme za sve nas. To se obično dogodi kada se u svijetu nataloži previše zla, pa obična ljudska dobrota bude manja od vijeka, tuga veća od svake radosti, a ljudima ovlada neko ludilo. Tada vrijeme čini svoje.

Ono sudi i presudi. A, oni koji ostanu kao svjedoci tog vremena, još dugo opominju sve koji dolaze. (Siniša Glavašević, Priča o vremenu)

 

Prošla je 21 godina otkada je krvava sudbina Vukovara upisana u hrvatsku povijest. Ali, ne kao sudbina gubitnika, već kao sudbina pobjednika.

Kobnoga dana, 18. studenog 1991. , pao je Vukovar u ruke neprijatelja. Branitelji Vukovara i veliki dio Vukovaraca bili su prisiljeni, nakon tromjesečne borbe, napustiti svoj grad. Grad? Grada nije bilo. Ostali su samo ljudi, samo nada i njihova sjećanja koja su bila bilo hladnih kamenih ruševina. A, sada su morali, koračajući prema neizvjesnoj budućnosti, gledati kako njihov grad gubi i posljednje otkucaje… Gubi dušu.

Ova krvava priča o hrabrosti, srčanosti, nadi, ali i mržnji, bezdušnosti, ludosti… započela je organiziranim vojnim napadima dobro naoružane JNA (Jugoslavenske narodne armije)na Vukovar 25. kolovoza 1991. Sukoba je bilo i prije, ali ne ovakvih razmjera. Vukovar je branilo 1800 hrvatskih branitelja, iz svih dijelova Lijepe naše, a ukupnu vojnu silu Operativne grupe Vukovar- Vinkovci- Županja činilo je oko 5000 vojnika. Agresor je na raspolaganju imao oko 30 000 vojnika i pripadnika paravojnih snaga s puno više vojne opreme (tenkova, topova, zrakoplova…), a u trenutku zauzimanja grada oko 80 000 vojnika.

No, kao da su zaboravili da ne će lako pobijediti ljude koji su branili svoje obitelji, svoje domove, svoja sjećanja. Branili ih do posljednjeg daha, bez razmišljanja, bez rezerve… Bez žaljenja!!

Hvala im na tome. Da nije bilo tih Velikih Ljudi, naša bi povijest danas bila puno drugačija. Oni su nam osigurali sadašnjost koju živimo, budućnost koju iščekujemo, kojoj se veselimo.

U stotinjak dana čistog užasa razoreno je oko 15 000 stambenih objekata, a oko 22 000 Vukovaraca protjerano je iz grada.

U kalvariji Vukovara poginulo je više od 4000 civila i branitelja, a ranjeno je oko 2500 osoba, dok je više od 1400 ljudi odvedeno u srpsko zatočeništvo. Tijela ranjenika i bolničkog osoblja vukovarske bolnice pronađena su u masovnoj grobnici na Ovčari. Njih 200 nemoćnih, osuđenih bez milosti, pokopanih bez traga, pronađenih… samo milošću Božjom.

Otkriće njihove sudbine samo je malo ublažilo očaj njihovih najmilijih. A, za kolikima se još traga? Vjere u njihov sretan povratak više gotovo pa nema. Samo je ostala nada da će bar biti pronađeni, da će se nad  njihovim mrtvim tijelima njihovi najmiliji moći bar pomoliti. Krivci za ove užase dobili su male kazne ili nisu ni pronađeni. No, kakva kazna može vratiti sve te osmijehe i izgubljene sudbine? Pravda može samo ublažiti rane.

 

Mi smo ti koji moramo sve te junake čuvati od zaborava. Njihova žrtva ne će biti uzaludna ako im dopustimo da se nastane u našim mislima, barem jednom godišnje, na današnji dan.

 

 

Jer, Vukovar- to smo MI!

 

Bitka za Vukovar




INSTAGRAM OŠ PREČKO

         

CMS za škole logo
Osnovna škola Prečko Zagreb / Dekanići 6, HR-10000 Zagreb / os-precko-zg.skole.hr / ured@os-precko-zg.skole.hr
preskoči na navigaciju